U zadnje vreme, sve su češći slučajevi da maloletna lica prouzokuju štetu, za šta postoje brojni uzroci. U situaciji kada neko lice pretrpi štetu koji je pričinio maloletnik, postavlja se pitanje ko je odgovoran da takvu štetu nadoknadi.

Prema našem pravu, maloletnicima se smatraju lica dok ne napune osamnaest godina života, kada postoju  punoletna. Sve do tada, za štetu koju pričini maloletnik odgovara drugo lice, a u pojedinim slučajevima, uz druga lica može odgovarati i sam maloletnik.

Pitanja štete, odgovornosti za štetu i njene naknade, prvenstveno rešava Zakon o obligacionim odnosima.

Ukratko, šteta može biti materijalna (umanjenje nečije imovine, odn. sprečavanje njenog uvećanja) i nematerijalna (fizički bol, strah, duševni bolovi zbog umanjenja opšte životne aktivnosti, naruženosti, povrede časti i ugleda, slobode, privatnosti i sl.).

Osnovno pravilo je da je štetu dužan da nadoknadi onaj ko ju je i prouzokovao.

Međutim, postoje slučajevi kada za štetu ne odgovara lice koje je štetu prouzorkovalo, već umesto njega neko drugi, a moguće situacije su i da pored lica koje je štetu prouzorkovalo, uz takvo lice odgovara i neko drugi.

Jedna grupa takvih slučjeva odnosi se i na štete koje pričine maloletna lica.

Odštetno pravo razlikuje tri grupe maloletnika: prvu grupu, u koju ulaze maloletnici do sedme godine života, drugu, gde se nalaze maloletnici od sedme do četrnaeste godine i treću, koja obuhvata maloletnike sa navršenih četrnaest godina i starije.

Maloletnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu koju prouzrokuje.

Maloletnik od navršene sedme do navršene četrnaeste godine života po pravilu ne odgovara odgovara za štetu, izuzev ako oštećeno lice dokaže da je pri prouzrokovanju štete maloletnik bio sposoban za rasuđivanje (važi pretpostavka da je nesposoban za rasuđivanje, osim ako oštećeni dokaže suprotno).

Maloletnik sa navršenih četrnaest godina odgovara prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu, što znači da se izjednačava sa punoletnim licima. Ovde važi pretpostavka da je maloletnik sposoban za rasuđivanje, osim ako ne dokaže suprotno. Ukoliko je nesposoban za rasuđivanje, onda nije odgovoran za štetu, po pravilima o odgovornosti za duševno bolesna i zaostala lica.

Sledeća pitanja jesu ko odgovara za maloletna lica ukoliko ona sama nisu odgovorna i da li u slučaju da je maloletnik odgovoran za štetu, oštećeni naknadu može tražiti i od nekog drugog lica.

Osnovno je pravilo da za maloletno lice odgovaraju njegovi roditelji, a ukoliko je maloletnik i sam odgovoran, njegova odgovornost je solidarna sa roditeljima, što znači da oštećenom sva odgovorna licu duguju punu naknadu, a oštećeni ima pravo da bira da li će naknadu tražiti od jednog, od samo nekih ili od svih odgovornih lica.

U slučaju lica mlađeg od sedam godina, odgovornost za štetu snose njegovi roditelji bez obzira na njihovu krivicu. Njihova odgovornost je isključiva, u smislu da maloletnik ovog uzrasta nikada ne može biti odgovoran za štetu uz roditelje. Roditelji odgovaraju po principu objektivne odgovornosti – bez obzira na njihovu krivicu, a odgovornosti se mogu osloboditi ako dokažu je šteta nastala usled više sile, ili da štetu nisu mogli predvideti ili sprečiti, što je u praksi gotovo nemoguće dokazati, imajući u vidu sadržinu roditeljskih obaveza prema detu. Pored toga, oni se mogu osloboditi odgovornosti i u slučaju ako dokažu da je šteta nastala isključivo radnjom oštećeng ili nekog trećeg lica, a da oni takvu radnju nisu mogli predvideti ili sprečiti. Ukoliko postoji doprinos oštećenog za nastanku štete, naknada štete mu se umanjuje srazmerno takvom doprinosu. Ukoliko postoji doprinos trećeg lica nastanku štete, to treće lice za štetu odgovara solidarno sa roditeljima maloletnika.

Slična je situacija i sa maloletnicima od sedam do četrnaest godina života. I za njihove štetne radnje odgovaraju roditelji, s tim da u slučaju da oštećeni dokaže da je maloletnik bio sposoban za rasuđivanje, onda i on odgovara solidarno sa roditeljima. Krivica roditelja se pretpostavlja, a roditelji se odgovornosti mogu osloboditi ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivice.

Na kraju, maloletnici koji su napunili četrnaest godina odgovaraju za štetu po opštim pravilima o odgovornosti, kao i punoletna lica, a mogu se osloboditi odgovornosti ako dokažu da za štetu nisu krivi (u odštetnom pravu, krivica se pretpostavlja, što znači da je teret dokazivanja u ovom delu na štetniku, a ne na oštećenom).

Za maloletnika sa navršenih četrnast godina roditelji takođe odgovaraju, po principu pretpostavljene krivice. To znači da je u ovom slučaju odgovornost roditelja i maloletnika solidarna.

Pravila koja se odnose na roditelje važe nezavisno od toga da li roditelji žive zajedno sa maloletnikom, ili se o njemu stara samo jedan od roditelja (u slučaju odvojenog života, razvoda). Roditelj koji se ne stara o maloletniku takođe je odgovoran, a obaveze naknade štete se može osloboditi isključivo pod uslovima oslobođenja od objektivne ili subjektivne odgovornosti.

Specifičnu situaciju predstavlja slučaj kada maloletnik pričini štetu dok je pod nadzorom nekog trećeg lica, a ne roditelja, najčešće škole.

U odnosu na maloletnika, pravila o njegovoj odgovornositi su ista.

Međutim, za štetu koju prouzrokuje maloletnik dok je pod nadzorom škole (ili druge ustanove, npr. vrtića), odgovara škola (ili druga ustanova).

Škola se odgovornosti može osloboditi samo ako dokaže da je nadzor nad maloletnikom vršila na način na koji je obavezna, ili ako dokaže da bi šteta nastala i pri brižljivom vršenju nadzora. I ovde se krivica škole pretpostavlja, a na školi leži teret dokazivanja da je nador bio vršen brižljivo i savesno. Drugi slučajevi oslobođenja od odgovornosti, gore opisani za roditelje, važe i za školu (ukoliko je šteta posledica više sile, ukoliko je štetu izazvalo treće lice i sl.). Ako za štetu u ovom slučaju odgovara i maloletnik, odgovornost maloletnika i škole je solidarna.

Nastanak štete dok je maloletnik pod nadzorom škole, načelno oslobađa odgovornosti njegove roditelje. Međutim, ukoliko je nastala šteta posledica lošeg roditeljskog vaspitanja, oštećenom u ovakvom slučaju solidarno odgovaraju škola i roditelji, a i sam maloletnik, pod uslovom da je stariji od sedam godina i da je sposoban za rasuđivanje.

Na kraju, specijalna pravila, koje predstavljaju izuzetak od prethodnih, uvedena su iz razloga pravičnosti:

U slučaju da je štetu prouzrokovalo maloletno lice koje za nju nije odgovorno, a naknada se ne može dobiti od lica koje je bilo dužno da vodi nadzor nad njim (roditelji, škola), iz razloga pravičnosti i obzirom na materijalno stanje štetnika i oštećenog, sud može obavezati maloletnika da naknadi štetu, potpuno ili delimično (npr. maloletnik raspolaže imovinom, roditelji ne, oštećeni je u lošoj materijanoj situaciji).

Ako je štetu prouzrokovao maloletnik sposoban za rasuđivanje, a nije u stanju da je nadoknadi, opet iz razloga pravičnosti, sud može, obzirom na materijalno stanje roditelja i oštećenog, obavezati roditelje da naknade štetu, potpuno ili delimično, iako za nju nisu krivi.